Primjena metoda mjerenja i analize panel podataka za ciljeve održivog razvoja u plavoj i zelenoj ekonomiji

Voditelj projekta: izv. prof. dr. sc. Davor Mance

Članovi projektnog tima:
Doc. dr. sc. Dejan Miljenović, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 
Izv. prof. dr. sc. Diana Mance, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za Fiziku, 
Ana Malnar, asistent, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 
Izv. prof. dr. sc. Darija Vukić Lušić, Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet,  
Izv. prof. dr. sc. Žarko Kovač, Sveučilište u Splitu, Prirodoslovno-matematički fakultet  
 

Iznos financiranja: 5.309,00 EUR (40.000,00 kn)

Opis projekta: Zelena ekonomija je politički i ekonomski koncept koji nastoji smanjiti okolišne oskudice dok slijedi održivi razvoj. Razumijevanje dinamike između društvenog razvoja i kvalitete okoliša ključno je za razvoj ove vrste ekonomije. Mance i sur. (2021a) su pokazali da postoji snažna statistička povezanost između indeksa ljudskog razvoja i zaštićenih vrsta, te da je zaštita staništa ugroženih vrsta statistički povezana s povećanjem ljudske dobrobiti kroz dohodak, zdravlje i obrazovanje. Plava ekonomija je ekonomski koncept koji se odnosi na iskorištavanje, zaštitu i regeneraciju vodenog okoliša. U kontekstu međunarodnog razvoja, ovaj izraz se obično koristi za opisivanje održivog pristupa razvoju obalnih resursa. To može obuhvatiti širok spektar ekonomskih sektora, uključujući tradicionalni ribolov, akvakulturu, pomorski prijevoz, obalni, morski i pomorski turizam. Oceani pružaju većinu kisika i proteina čovječanstva. Oni doprinose ublažavanju klimatskih promjena apsorbirajući 30% emisija CO2 i 90% viška topline zarobljene stakleničkim plinovima. Pomorski sektor prevozi približno 90% svih međunarodno trgovinskih dobara. U svom najosnovnijem obliku, Plava ekonomija sastoji se od dvije komponente. Prva je potreba za očuvanjem i, ako je potrebno, obnovom postojećih morskih resursa koji već hrane i održavaju milijarde ljudi. Omogućavanje oporavka iscrpljenih ribljih zaliha može dovesti do većih, održivijih ribolovnih prinosa i radnih mjesta. Obalne zajednice koje smanjuju zagađenje hranjivim tvarima i eliminiraju hipoksične zone mogu imati koristi od povećanih ribolovnih prinosa i prihoda od turizma. Plava ekonomija nudi perspektive za dugoročne ekonomske aktivnosti iz mora. Napredak i mogućnosti za energiju iz oceana, poput energije plime, su obećavajući. Od 1980. globalna akvakultura rasla je prosječnom stopom od oko 9% i trenutno proizvodi više od polovice ribljeg proteina koji se konzumira širom svijeta. Međutim, velik dio akvakulture ostaje neodrživ u pogledu zagađenja i degradacije bioraznolikosti, što predstavlja važnu priliku za usvajanje održivijih tehnika poput integrirane  akvakulture. Velika većina fizičara i ekologa uključenih u modeliranje primarne proizvodnje nije upoznata s opsežnom ekonomskom literaturom o teoriji proizvodnje (Kovač & Sathyendranath, 2022). Slično, mnogi ekonomisti nisu upoznati s opsežnom literaturom o teoriji morske primarne proizvodnje. Za razliku od ribarstva (Mance i sur., 2014), dvije discipline nisu dobro komunicirale, a razmjena ideja gotovo da i nije postojala. To je nesretno s obzirom da je primarna proizvodnja vjerojatno najstariji proizvodni sustav na planetu, ali istovremeno jedan od najmanje modeliranih. Stoga zaslužuje biti opsežno proučavana kao model. U ovom projektu puno će se prostora posvetiti ekonomskom modeliranju primarne proizvodnje u moru općenito i u Jadranu posebno. Cilj ovog projekta je uspostaviti okvirnu vrijednost za maksimalni održivi prinos ribarstva u Jadranu. Uz pitanje održivog ribarstva, međusobna povezanost ekonomije i prirodnih znanosti također je relevantna za pitanja ljudskog zdravlja i održivog turizma (Topić i sur., 2021; Mance i sur., 2021b). Analiza panel podataka o bakteriološkom zagađenju voda za kupanje mogla bi dovesti do korisnih informacija za predviđanje pojave zagađenja. Veza između bakteriološkog zagađenja mora i podzemnih voda, koja je glavni posrednik zagađenja, već je prikazana u radovima Mance i sur. (2018a & b). Daljnje povezivanje temeljeno na sustavnom uzorkovanju tijekom cijele godine bit će korisno za turistički sektor i agencije koje se bave vodoopskrbom.

Ključne riječi: Zelena ekonomija, plava ekonomija, oskudni resursi, održivi rast, analiza panel podataka, maksimalni održivi prinos.

Abstract: The green economy is a political and economic concept aimed at reducing environmental scarcities while promoting sustainable development. Understanding the relationship between social development and environmental quality is crucial for this type of economy. Mance et al. (2021a) demonstrated a strong positive correlation between the human development index and protected species, indicating that habitat protection for endangered species is linked to improved human welfare through income, health, and education. The blue economy focuses on the sustainable exploitation, protection, and regeneration of aquatic environments, integral to international development, particularly in coastal resources. This encompasses sectors such as traditional fishing, aquaculture, maritime transportation, and marine tourism. Oceans, which provide most of humanity's oxygen and protein, play a vital role in climate change mitigation by absorbing 30% of CO2 emissions and 90% of excess heat from greenhouse gases. The maritime sector transports about 90% of globally traded goods. The blue economy has two primary components: conserving and restoring marine resources to sustain billions of people and leveraging sustainable fishing yields and tourism revenue by reducing nutrient pollution and eliminating hypoxic zones. Promising advancements in ocean-based energy, such as offshore wind and tidal energy, and the growth of global aquaculture, which produces over half of the fish protein consumed worldwide, highlight the potential of the blue economy. However, the sustainability of aquaculture needs improvement, presenting opportunities for adopting techniques like integrated multitrophic aquaculture. Physics literature has traditionally informed bio-physical models of marine primary production, yet there is a disconnect between physicists, ecologists, and economists. Unlike fisheries, where knowledge transfer has begun (Mance et al., 2014), interdisciplinary communication remains limited. Given that primary production is the oldest yet one of the least modeled productive systems, extensive study and economic modeling, particularly in the Adriatic, are warranted. This project aims to estimate the maximum sustainable yield for Adriatic fisheries. Furthermore, the interplay between economics and natural sciences is pertinent to human health and sustainable tourism (Topić et al., 2021; Mance et al., 2021b). Analyzing panel data on bacteriological pollution of bathing waters can predict pollution occurrences. The link between marine bacteriological pollution and groundwater, the main pollution mediator, has been established (Mance et al., 2018a&b). Systematic year-round sampling will benefit the tourism sector and water supply agencies.

Key words: green economy, blue economy, scarce resources, sustainable growth, panel data analysis, maximum sustainable yield

Šifra projekta: ZIP-UNIRI-2023-7

Kalendar

Ova internet stranica koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Saznaj više