Erik Franjković
Molim te predstavi se u nekoliko rečenica.
Moje ime je Erik Franjković. Imam 22 godine i dolazim iz Rijeke. Nakon završene Salezijanske gimnazije upisao sam prijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer Menadžment, a trenutno sam student prve godine diplomskog studija na smjeru Financije.
Dio si EFRI sport udruge. Kako je krenula tvoja priča u sportu?
Motiviran nedostatkom kolegija tjelesne i zdravstvene kulture na Fakultetu, tražio sam svaku mogućnost da ostanem aktivan i po završetku srednje škole. Ubrzo nakon što sam se uhodao s predavanjima, učlanio sam se u EFRI sport.
Tu upoznajem jednako ambiciozne kolege i vrlo susretljive profesore. Odmah mi se svidjelo okruženje te događaji koji se tradicionalno organiziraju za članove. Neki na kojima sam sudjelovao su: EFRI humanitarna trail utrka i Christmas bowling. Osim toga, ove godine sam uspio organizirati košarkašku utakmicu između profesora i studenata te se nadam kako bi i to mogla postati tradicija.
Kao kapetanu košarkaške momčadi EFRI, što ti je značilo osvajanje drugog mjesta u UNIRI sportskoj ligi prošle godine?
Svi razumiju da je najgore biti drugi ili četvrti, taj osjećaj kad znaš da si bio toliko blizu. No ipak, ta medalja osnažila je naše zajedništvo i dala mi vjetar u leđa da nastavim sa svojim angažmanom. Napravili smo veliki napredak u odnosu na godinu prije te medalje, a kada smo ispali odmah u prvoj utakmici ždrijeba zbog nedovoljne organizacije. Nakon toga, stvorili smo jednu pozitivnu i zdravu sportsku atmosferu i drago mi je što se nastavlja ova priča.
Osim na EFRI, vrlo si aktivan i na razini Sveučilišta. Možeš li nam reći najznačajnije projekte i aktivnosti u kojima si sudjelovao?
Kako ne bi stalo samo na tome da igramo utakmice jednom godišnje kada je Liga, sudjelovao sam u inicijativi da se svim studentima na razini Sveučilišta u Rijeci omoguće termini u dvoranama za pripreme i rekreaciju gdje studenti imaju priliku upoznati se i, ono što je najbitnije, biti aktivni.
To nam je omogućilo da se sprijateljimo i zajedno uživamo u sportu i s kolegama s ostalih fakulteta, ponajviše Građevinskog i Medicinskog s kojim smo igrali prijateljsku utakmicu za otvorenje Žilavog parka na Kampusu.
Osim sportskog angažmana, sudjelovao sam i u projektu UNIRI brine gdje sam, dvije godine zaredom, u sklopu projekta više puta održao radionicu Startaj osnaženo za brucoše.
EFRI buddy projekt vidio sam kao priliku za podijelit svoje iskustvo, a kako bih brucošima barem malo olakšao taj prijelaz u studentski život.
Na EFRI si dio i EFRI buddy projekta. Što za tebe znači sudjelovanje u tom projektu? Kakav je osjećaj mentorirati mlađe kolege koji su tek došli na Fakultet?
Oduvijek pomažem svojim kolegicama i kolegama, najčešće dan prije kolokvija. EFRI buddy projekt vidio sam kao priliku za podijelit svoje iskustvo, a kako bih brucošima barem malo olakšao taj prijelaz u studentski život. Smatram kako je mlađim kolegama podrška starijih nešto što bi trebalo biti prisutno i poželjno u svakom području života. Uvijek me zanima kako oni razmišljaju te ih pokušavam motivirati što više mogu.
Po tebi, zašto je važno sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima? Koje su najveće koristi od dodatnog angažmana i van fakultetskih klupa?
Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima donosi niz prednosti – od novih poznanstava i prijateljstava do vrijednih iskustava koja ostaju s nama dugoročno. Osim što takav angažman obogaćuje osobni razvoj, on ima i praktičnu vrijednost jer se reflektira u životopisu, što može biti presudno prilikom zapošljavanja. Ne treba očekivati da nas nakon diplome odmah čeka direktorska fotelja – iskustvo i angažman često čine razliku. U mom slučaju, jedno sudjelovanje često je vodilo drugom – svaka nova prilika otvarala je vrata sljedećoj. Vjerujem kako kroz raznovrsne aktivnosti možemo steći širu sliku o sebi i lakše odgovoriti na važno pitanje: „Čime se zapravo želim baviti?".
Jedna zanimljivost o tebi je i ta da si osim u sportu, vrlo aktivan i u svijetu glazbe kao DJ. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Tako je. Od srednje škole regularno sam puštao glazbu vikendom. Krenulo je kao produciranje glazbe, a onda sam 5 godina zaredom bio isključivo DJ. Najviše sam radio po klubovima u Rijeci, Opatiji i Malinskoj, no aktivan sam bio i na privatnim zabavama i sportskim događanjima. Radio sam najmanje dva puta tjedno, ali u nekim tjednima te tijekom sezone i više puta tjedno. Trenutno sam pauzirao DJ-ing te se pokušavam vratiti produciranju i žanru koji osobno najviše volim slušati, a to je House.
Znanje i uspjeh su važne stvari, ali ljudskost, suradnja i međusobno poštivanje i uvažavanje ono su što ostavlja dugotrajan dojam i stvara pravu vrijednost – kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu.
Obzirom na veliki broj aktivnosti u koje si uključen, molim te reci nam kako izgleda jedan tvoj radni dan. Kako balansiraš između fakultetskih aktivnosti i slobodnog vremena?
Ne postoji neka tajna formula niti ispravan ili pogrešan način – sve je vrlo individualno. Moj svaki dan izgleda drugačije jer sam uključen u puno aktivnosti, no uvijek nastojim ostaviti dovoljno prostora za druženje i opuštanje. Smatram da je ključno pronaći aktivnosti koje su zaista vrijedne našeg vremena. Volim kada mi je dan ispunjen – tada se osjećam najproduktivnije i motiviranije.
Što bi poručio svojim kolegama? Neki savjet za kraj?
U mnogim situacijama vodim se jednostavnom, ali snažnom misli vodiljom: „It's nice to be important, but it's more important to be nice." To bih poručio i svojim kolegama. Znanje i uspjeh su važne stvari, ali ljudskost, suradnja i međusobno poštivanje i uvažavanje ono su što ostavlja dugotrajan dojam i stvara pravu vrijednost – kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu.
