Mateja Križnjak

Mateja reci nam nešto o sebi.
Studentica sam Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer Međunarodno poslovanje. Isto tako izvanredni sam student Integriranog petogodišnjeg studija Pravnog fakulteta u Rijeci. Osoba sam širokih interesa, a posebno zainteresirana za društveno odgovorne projekte.

Kako si spomenula, studiraš na dva fakulteta. Kako to da si se odlučila na taj potez i kako usklađuješ obaveze s fakulteta s dodatnim aktivnostima kojima se baviš?
Pravo i Ekonomija su područja koja danas nikako ne idu jedno bez drugog pa se to činilo kao dobar odabir, posebice s obzirom na okolnosti u kojima sam se tad nalazila, gdje mi se otvorila prilika da upišem i Ekonomski fakultet uz Pravni koji sam ranije pohađala. Odluka se pokazala zaista dobrom jer je Ekonomski fakultet sa svojim dodatnim sadržajima i organizacijom nastave ispunio pritom sva moja očekivanja i otvorio mi vrata mojim dodatnim angažmanima.
Najvažnija je dobra organizacija vremena. To je temelj, kao i kontinuitet obavljanja obveza. Nikako se ne smijem previše opustiti jer bi sav prethodni trud u nekom trenutku mogao „pasti u vodu". Ono što je još bitno jest i kompenzacija, kompenzirate s vremenom, negdje si ga dodatno osigurate, negdje oduzmete. U suštini, kad postoje upornost i ambicija i želja za ostvarenjem zacrtanih ciljeva, onda nema dileme.

 

Dobitnica si Dekanove nagrade za aktivizam. Što ona za tebe znači?
Dekanova nagrada za aktivizam prije svega znači da trud i svaki dodatni angažman nikao nije uzaludan. Ulaganje u sebe i osobni razvoj jednom se mora isplatiti. Dekanova nagrada za aktivizam je potvrda upravo takvog ulaganja. Ne samo to, pokazatelj je i da zajednica u kojoj djelujete prepoznaje taj Vaš trud i rad i voljna ga je nagraditi potičući Vas na sve buduće aktivnosti.

Koju bi aktivnost u kojoj si sudjelovala posebno istaknula i zašto?
Svakako BBICC- Belgrade Business International Case Competition. Radi se o međunarodnom case study natjecanju održanom u travnju protekle godine gdje smo moj tim i ja dobili priliku sudjelovati obzirom na naše prethodne uspjehe ostvarene na case study natjecanjima. BBICC je jedno od najjačih svjetskih natjecanja i kao takvo odlično iskustvo prilikom kojeg možete usporediti svoje kompetencije s kompetencijama sudionika s najpoznatijih inozemnih Sveučilišta. Prilika je to i za umrežavanja s preostalim sudionicima, upoznavanje novih kultura…

 

Osvojila si i 1. mjesto na International Video Pitchu prošle godine. Kako je bilo sudjelovati u tom međunarodnom natjecanju?
International Video Pitch donosi jednu drugu dimenziju sudjelovanja koja se odnosi na, ne samo dobru ideju koju morate osmisliti, već i na izradu videa kojim ćete svoju ideju prezentirati. To je dodatan angažman koji morate uložiti za prezentaciju Vaše ideje jer ako imate dobru ideju, a niste je dobro prezentirali videom, može se dogoditi da Vaša ideja nije prepoznata kao uspješna.

 

 
Cilj moje prve konferencije je bio poticanje mladih ljudi na odvažnost i proaktivnost, na osobni rast i razvoj, suočavanje s neuspjehom i kreiranje njihovih karijernih priča.

RiTus je projekt s kojim ste ti i kolegica pobijedile na lokalnoj razini i išle na međunarodnu, da li razvijate projekt?
RiTus je projekt koji nas je osobno oduševio i za koji smo imale izrazitu želju da ga i realiziramo. Trenutno smo ga ostavile malo po strani s obzirom na neke druge projekte na kojima radimo, no nismo isključile mogućnost da ga realiziramo u budućnosti.

 

Planiraš li se prijaviti i ove godine? Savjet za kolege?
Ideju imamo, koncept nam je u glavi i svakako bismo voljele prijaviti. Malo je vremena ostalo do prijave i predaje rješenja pa se nadam da ćemo, s obzirom na preostale obveze, uspjeti prijaviti ideju.
Kolegama bih svakako preporučila da se prijave. Prije svega jer natjecanje otvara vrata kreativnosti, jedno je novo iskustvo, a čak i ako Vaša ideja ne uspije, dobit ćete feedback koji može biti temelj za poboljšanje Vaše ideje iduće godine.

Aktivna si i u svojoj lokalnoj zajednici. Možeš li reći nešto o aktivnostima kojima se tamo baviš?
Upravo je u petak 1. ožujka u Općini Sračinec , u općini u kojoj živim, održana moja prva konferencija „Mind the Gap" koja je okupila izuzetne govornike s respektabilnim karijernim pričama. Cilj konferencije je poticanje mladih ljudi na odvažnost i proaktivnost, na osobni rast i razvoj, suočavanje s neuspjehom i kreiranje njihovih karijernih priča. Želja je približiti mladim ljudima, posebice studentima, taj vid neformalnog obrazovanja koji se generalno odvija u okviru velikih Sveučilišta i centara pa velik broj mladih i ambicioznih ljudi u manjim sredinama ostane zakinut za ovakvu edukaciju. Konferencija je imala i internacionalni karakter s obzirom na govornike iz susjedne Slovenije, a okupila je i osobe iz javnog života, kao i subjekte koji nude programe usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja.
Nedavno sam potaknula inicijativu i osmislila novu Odluku za stipendiranje studenata u Općini Sračinec koja nagrađuje i dodatni angažman studenata u izvanfakultetskim aktivnostima. Odluka ima još prostora za napredak, ali je veliki iskorak od prethodne koja se bazirala isključivo na prosjeku ocjena.
Trenutno radim i na novom sazivu Savjeta mladih Općine Sračinec. Savjet mladih je savjetodavno tijelo lokalne vlasti s ciljem uključivanja mladih u lokalnu politiku i donošenje odluka u okviru iste. Moj osobni cilj je kroz Savjet potaknuti studente s područja Općine na veći društveni angažman i uključivanje u projekte lokalne zajednice
Prethodno sam bila uključena u rad udruga na području Općine kroz koje sam ostvarila brojne angažmane, od amaterskog kazališta do voditeljskih angažmana i rada s djecom.

 

Čvrsto vjerujem da se može uspjeti u Hrvatskoj i da su mladi ljudi ključ tog uspjeha.

Koja je tvoja motivacija?
Motivira me prije svega loša gospodarsko-politička klima koja je izrazito naglašena u Republici Hrvatskoj i demotivirajuća za jednu mladu osobu koja se tek mora ostvariti- bilo u osobnom, bilo u karijernom smislu. Možda je i do mog (ne)iskustva, ali čvrsto vjerujem da se može uspjeti u Hrvatskoj i da su mladi ljudi ključ tog uspjeha. Nema mase koja više može utjecati na promjene u društvu od mladih ljudi, a te mase ljudi izrazito su inertne i ne usude se istupiti i izraziti svoje mišljenje. Ako svojim primjerom i angažmanom mogu utjecati na barem jednu osobu, onda je i to uspjeh. Drugi dio motivacije dolazi od mojih roditelja koji su mi od samih početaka nastojali usaditi ispravne vrijednosti pa su jednako tako neprestance stajali iza mojih odluka i ulagali u moj osobni razvoj.

Što bi poručila kolegama?
Poručila bih im da budu odvažni da se usude postavljati pitanja i da izađu iz vlastitih okvira. Oni su ti koji su kreatori vlastitih prilika i jedino od njih može zavisiti njihova (bolja) budućnost.

Kako se vidiš za 5 godina?
S trenutnog stajališta, voljela bih se ostvariti u HR sektoru. Volim raditi s ljudima, poticati ih da postanu bolja verzija sebe nego što su to bili prethodno, iako je to danas posve izazovno, ali volim razmišljati o tome što ih pokreće, što ih motivira, što ih tjera da uspiju ili odustanu. HR sektor je izrazito široko područje koje Vas tjera i da se iz dana u dan usavršavate i neprestano razvijate pa mislim da bi mi to predstavljalo dodatne izazove, ali i veći gušt. Ostaje vidjeti, možda ću baš raditi nešto sasvim suprotno od navedenog.